Valdas Dambrauskas je u hrvatski nogomet došao 2020. godine kada ga je u Goricu doveo njegov prijatelj i sunarodnjak Mindaugas Nikoličius. On je u klubu u blizini Zagreba pokazao klasu te se nametnuo drugim velikim klubovima u HNL-u. Njegovu kvalitetu prepoznao je na kraju Hajduk koji je u paketu doveo sportskog direktora Nikoličiusa i litavskog trenera koji iza sebe nije imao nogometnu karijeru.

Već na samom početku se Dambrauskas kroz zanimljive konferencije za medije svidio svim pratiteljima hrvatskog nogometa, a to je znao popratiti i predstavama svojih ekipa na terenu. S Goricom je došao na korak od prolaska u kvalifikacije za Konferencijsku ligu te je ostao tek bod iza splitskog Hajduka.

Baš takve predstave su ga i dovele na kraju do klupe Hajduka s kojim je u sezoni 2021./2022. ostao na korak od titule. Kao ključnu utakmicu navijači su istaknuli kiks protiv Slaven Belupa u Koprivnici gdje je Hajduk ipak bio bez kartoniranih Marka Livaje i Nikole Kalinića.

Mnogi su smatrali, vjerojatno i opravdano, da bi Hajduk u posljednjem kolu na Maksimiru, da je utakmica odlučivala o tituli, vjerojatno slavio. Razlog za to može se tražiti u prijašnjim susretima te dvije momčadi gdje je Hajduk pod Dambrauskasom slavio s 2:0 na Maksimiru te s 1:0 na Poljudu golom Kalinića.

Ne samo to, u te dvije utakmice Hajduk je potpuno nadigrao Dinamo i Dambrauskas je pokazao kako zna pripremiti momčad. Na kraju te sezone osvojio je Kup pobjedom protiv Rijeke na Poljudu iako je kvarnerska ekipa povela s 1:0.

To osvajanje Kupa pokazalo je koliko je Dambrauskas vezan uz Split. Na proslavi titule postale su “viralne” njegove suze nakon zagrljaja s Livajom i upravo ta scena trebala je biti jedan od razloga zašto se Dambrauskasu trebalo dati više strpljenja.

Pod njegovim vodstvom Hajduk je na momente mogao parirati Villarrealu Unaija Emeryja i imao je prepoznatljiv stil pa se otkaz nakon remija sa Šibenikom teško može opravdati, posebno kada se zna da je to bilo tek sedmo kolo prvenstva.

Lukša Jakobušić tada je rekao kako je možda bilo bolje da mu je uručio otkaz nakon poraza na penalima u Superkupu. Međutim, već ta rečenica pokazala je koliko je tadašnji predsjednik iracionalno razmišljao oko ove odluke.

Nakon Dambrauskasa na klupu Hajduka bili su Mislav Karoglan (dva puta), Ivan Leko kojega se također lako potrošilo, Gennaro Gattuso kojega se puno trpilo zbog velike odštete te je sada na klupi Gonzalo Garcia koji je već sada duže trener Hajduka i to većinom bez pokrića (ispadanje u četvrtfinalu Kupa i drugo mjesto u HNL-u). Osim što se dobrog trenera potjeralo prerano, stvorio se i svojevrsni domino efekt koji je trošio trenere zbog prevelikih očekivanja koje je stvorio baš Dambrauskas.

Iz dana u dan, svakim novim uspjehom Dambrauskasa na klupi, pokazuje se koliko je ta odluka bila pogrešna. Litavski trener je s azerbajdžanskim Sabahom prekinuo dominaciju Qarabaga u Azerbajdžanu te je s klubom koji postoji tek devet godina došao na korak od plasmana u ligašku fazu Lige prvaka.